zbog nemogucnosti štampanja cirilicnih fontova mozete preuzeti rad u pdf formatu gde mozete videti natpise na staroslovenskom jeziku
Gora i Gorani u vreme dukljanske srednjovekovne
države
(XI-XII vek)
Oblast Gore koju
poznajemo u današnjem obliku,je u srednjovekovnoj Duklji ,i kasnije srpskoj državi obuhvatala deleko obimniju
teritoriju.Teritoriju koju je nastanjivao narod koji je po elementima
kulture,jezika,običaja i tradicije isti.Tada je
Podgor,Sirinić,Opolje,Gora,Ljuma bila terirotorija nastanjena jednim te istim
narodom. Zajedno sa oblastima jugoistočno od Prizrena danas poznatijem kao
Podgor i Sirinićka Župa,i delom Gore prema Dibru sve do sela Radomir koje se
danas nalazi u Albaniji,odnosno do granice Šare sa Korabom.O Gori u sastavu
Srpske države postoji relativno dosta podataka,istorijski već opisanih.Međutim
potpadanje Gore pod Dukljansku državu do današnjih dana je bila relativna
nepoznanica.Ona proističe iz činjenice da su naslednici Samuilove države,koji
su bili slovenskog entiteta nastavili da vladaju oblašću Gore sve do
zadnjih decenija XII veka.O oblasti Gore i Goranima u vreme I i II Bugarskog carstva biće reči
više u drugom radu.
Dukljanska uprava
započinje propašću Samuilovog Bugarskog carstva,odnosno smrću njegova dva
sina.Njegova ćerka Kosara je bila udata za zatočenika,Jovana
Vladimira.Upravo Jovan Vladimir zet cara
Samuila,kasnije i njegov rođak Konstatin
Bodin,čije ćemo ostatke sakralnih
spomenika kasnije opisati su Dukljanski vladari koji će skoro vek i po vladati
između ostalog i teritorijom Gore.Jedna vrlo bitna geografska kategorija,a to
je venac prostiranja Šar-Planine celom dužinom vrhova idući od Prizrena pa sve
do najviših vrhova Koraba bila je naseljena identičnim narodom.Ovaj granični
pojas je u vreme Rimskog carstva činio čuveni put Via-Egnatia,odnosno krajevi
Gore su bili stražarnice toga puta.Tako neposredno iznad sela Zlipotok postoji
još dobro očuvana Rimska stražarnica koja je služila čuvanju ovog puta.Oblast
Gore je bila jedno od dva mesta pri
prolasku iz Prizrenskog u Pološki basen,pa su vrhovi Šare bili graničnik među srednjovekovnim državama.Iz razloga čuvanja
granica kraljevstava narod je nazivan kraljevićima odnosno kasnije
Dukađincima,kako su se do pre stotinak godina izjašnjavali svi žitelji Gore.Žitelji
Gore su neposredno pre Dukljanske uprave u sastavu drugog Bugarskog carstava odnosno Samuliove
države.Čak je najjužniji deo Gore sa selima Radomir,Vila,Kalis pa do sela
Šištejec i Dikance bio i centralni deo uprave Samuilovog sina Gavrila
Radomira,koji je ubijen 1014 godine blizu sela Radomir.Njegovo utvrđenje se
nalazilo između sela Vila i Kalis.Danas su ostaci te tvrđave poznati kao Doda
Kalesi . Tvrđava Doda Kalesi,danas se nalazi blizu sela Kalis,bila je početkom
XI-tog veka utvrđenje Gavrila Radomira sina Samuila.Radomir je na prestolu bio
samo dve godine 1014-1015 godina kada ga je ubio brat od strica Jovan Vladislav
koje je vladao severoistočnim delovima Bugarske.Pored Radomira ubio je i
njegovu ženu a oslepeo njihovog sina.Nakon ubistva Radomira,potom njegovog
brata,tvrđava potpada pod vlastelinstvo Vladislava,koji nakon ubistva Radomira
ubija i Jovana Vladimira kao zeta cara Samuila,koji je pretstavljao predendenta na prestolu.U samim
dokumentima se Radomir naziva jeretikom,ali se potvrđuje njegova izgradnja i
pravo.Naime srednjovekovna srpska država je državu cara Samuila i njegove
naslednike smatrala jeresom.Na jednom natpisu sa urvina stare crkve na istočnom
delu sela Radomir je natpis:
„....Si sveti i bo`x...hramx svetxhx apostol Petra i Pavla
raºsiiani krali«m srbßsk« ºemli.
Radomiromß îeretikomß sߺida,popisal †bnovi i oukrasi kralß bßsesrßbßski«
pomorßskiîe...Vladimirß sv.kraliceü gospod`eü kura Kosari bß leto ≈. §Ó. fÓ. §Ó. .....’“ (6656-1148 godina) Ovaj natpis datira iz vremena obnove i ukrašavanja crkve koju je sazidao i
sagradio Radomir,a koja je ukrašena za vreme vladavine Vladimira,koji je bio
naslednik Konstantina Bodina na prestolu Duklje.Pošto nije sačuvan ceo natpis
rekonstrukcijom godina obnove i ukrašavanja to je uradjeno za vreme Vladimira
naslednika Bodinova.U dokumentima se on opisuje kao vrlo miroljubif i darežljiv
čovek.Bio je oženjen ćerkom Župana Vukana na čiji je predlog i postavljen za
vladara.Međutim on biva kasnije otrovan od strane žene Konstantina Bodina
Jakvinte.Stoga ponovna obnova svakako nije za vreme Jovana Vladimira i kraljice
Kosare ćerke cara Samila,pa se stoga zbog istih imena nekad mešaju.
Nakon propasti
Samuilove države upravu nad teritorijom Gore u narednih dvesta godina imaće
mnogi slovenski vladari,neki pokušavajući da obnove II Bugarsko carstvo.Nakon
pogibije sinova cara Samuila upravu nad teritirojom Gore preuzima zetski
plemić,kasnije kralj Jovan Vladimir.Naslednik u smislu uprave bio je Jovan Vladimir sa zenom cara Samuila Kosarom.Uvidevši pretnju po presto Vladilsav,Bugarski plemić i sestrić cara Samuila ubija i Jovana Vladimira nedugo po smrti Radomira.Isprva zatočenik
samog cara Samuila,kasnije njegov zet oženivši ćerku cara Samuila Kosaru,vlada
teritorijom do 1016 godine kada je ubijen.Ubio ga je sestrić cara Samuila Jovan
Vladislav,koji je godinu dana ranije ubio i sina cara Samuila Radomira.Ostala
je legenda kako je, posecen (1016. godine), kralj uzeo svoju mrtvu glavu,
skocio na konja i odjurio put manastira svete Marije. Mosti svetog Vladimira
danas se cuvaju u manastiru koji Albanci nazivaju Sin Jon (to jest sveti
Jovan).Nakon samo dve godine od ubistva Jovana Vladimira,Vladislav kao
naslednik Bugarskog prestola gine početkom 1018 godine u osadi Drača.O
prostiranju i obuhvatanju teritorije Gore govori nam i natpis sa sada porušene
crkve Sv.Varvare iznad sela Dikance,koja je sagradjena za vreme Jovan Vladimira
i žene mu Kosare,ćerke cara Samuila.Natpis sa ulaza glasi:
“...sßgradi
se si sv. i bo`ßsveni hramß svet™ö velikomou∂enice i nevesti hristovoi varvari
kraliceü Kosaroü bß dßni svetoro`dßnago i prevΩsokago kraló bßse srßbskiö i
pomorßskiö ºemli i podounavßskie Vladimira...” Izgradnja ove crkve datira
iz prve decenije XI veka,i nepobitno potvrđuje kontinuitet Samuilove državnosti
u samoj Gori,odnosno za vreme vladavine njegove ćerke Kosare.Verovatno je nakon
pogibije svoga brata Rdomira,njegova sestra Kosara preko svog muža Jovana Vladimira obnovila i
izgradila većinu crkvenih elemenata u Gori,želeći da ih zaštiti od sestrića
Jovana Vladislava.Danas ova crkva ne postoji,temelji i natpisi su bili vidljivi
sve do druge polovine XIX veka,ne mestu neposredno iznad sela gde se danas
nalazi seosko groblje.Nakon smrti Jovana Vladislava nekoliko decenija će ponovo
oblast Gore biti pod Vizantijskim uticajem,ali će nepinih tridesetak godina
nakon toga Dukljanski vladari ponovo zagospodariti Gorom i okolnim oblastima
prisvajajući pravo naslednika Samuilove države.Ovo pravo je proisticalo iz
rodbinskih veza sa Samuilom preko ženskih članova porodice koje su bile
kraljice na dvoru Duklje.Od Kosare ćerke cara Samuila,preko Nede koja je bila
žena Stefan Vojislava,odnosno majka Mihaila i baka Konstantina Bodina,kasnije
Bugarskog kralja Petra.
Sledeci vladar bio je
knez Stefan Vojislav, koji je bio prvi potpuno nezavisni vladar Duklje. Protiv
njega Vizantinci su vodili tri neuspesna pohoda. U velikoj bici kod Bara, 1042.
godine, dukljanske trupe porazile su vizantijsku vojsku i tako duze vreme
osigurale nezavisnost zemlje u koju je potpadala i oblast Gore.Nasleđuju ga na
prestolu njegov sin Mihailo.Nastojao je da podigne rang svoje drzave, kao i
crkvene vlasti. Mihailo je dobio kraljevsku titulu 1077. godine od pape Grgura
VII.Mihailo je imao i vizantijsku dvorsku titulu protospatar.U istoriografiji
se do današnjeg dana relativno malo znalo o uticaju na teritotiju Podgora i
Gore.Jedan natpis na beloj mermernoj ploči koji je M.Milivojević opisao kao
ostatak urvine crkve u selu Ljubižda polovinom XIX veka nam daje podatak o
imenu majke Mihaila,koja se zvala Neda.Kao žena Stefana Vojislava po
Letopipisima Popa Dukljanina je princeza iz Sauilove porodice.Imali su pet
sinova:Gojislav,Predimir,Mihailo,Saganek i Radoslav.Čak je sam narod tražio
1072.godine nakon sukoba sa Vizantijom da se Mihailo proglasi za naslednika
Samuilovog carstva zbog krvne veze po majci sa Samuilom.Na natpisu je
oslovljena kao kraljica,bila je ktitor i upravitelj ovih bolasti.Prenosimo
natpis:
“…bßsepre∂istió neporo∂ßna
i prisnobla`ena bogorodice primi prinosimoö ti moleniö Nedi sß
sΩnomß MihailΣmß kraliceü vßsesrßbßskiö pomorßskiö pridounavßskiö
ºemli...§.ªç.ª≈ª.pª.” (6568-1060 godina). Iz ovih podataka se vidi da je
kontinuitet Samuilove državnosti postojao i narednih nekoliko decenija,skoro
ceo vek,doduše u obliku Dukljanske uprave nad teritorijama koje su nekad
pripadale Samuilov carstvu.
Mihaila nasleđuje na
prestolu brat Radoslav i njegov sin
Gradislav.O njihovom vladanju na teritorijama Gore,borbama protiv Grka,odnosno
Vizantije i zlu tog vremena govori
natpis na ostacima crkve na brdu Buka iznad sela Globočica koji glasi: ”...Iºvolöniöm †ca,pospeùenömß s™na i
sßbrßùeniömß sv: douha sߺda se i popisa sii sb :i bo`ßstßvßn™i hramß sv:Vlasîa
vß dßni blago∂ßstivago i prħv™sokago kraló vßse srbske i pomorßske ºemle Gradislava i mladogo krala Radoslava vß
letħ #§ª.hª.kª.bª. toe godiùte iºßbi kralß loukavih Grßki na Dragori obiteli
sv:Vlasia bߺeùe Grßki †bitelß Perinß Oridß i pro∂iö gradove † krala pogibe kª.
Tisuù Grßkß i Srßblħhß i bΩstß pomor i ħlo velikß gladß i popiraniö “-(6622-1114godina) Ovaj natpis je neizmerno važan zbog nekoliko činjenica.Prvenstveno hram je sazidan za vreme Radoslava,brata Mihaila,i Radoslavovog sina Gradislava iz čega se da videti kontinuitet Dukljanske uprave Gore.Drugi bitan detalj opisuje jedan izvenredno važan istorijski momenat koji je Pop Dukljanin upravo datirao u 1114-tu godinu.To je bio upad Vizantijskih snaga sve do Skadra i gušenje Dukljanske državnosti.Pop Dukljanin navodi da je tada Vizantija postavila Radoslava za Kralja svrgnuvši sina Konstantina Bodina Đorđa,koji će narednih sedam godina provesti na dvoru u Raškoj.Značaj ovog natpisa se ogleda i po činjenici da je ovo prvi otkriveni natpis koji potvrđuje činjenicu o Vizantijskom upadu i postavljanju kako kaze natpis "mladog kralja Radoslava",a kojim se daje verodostojnost Letopisima Popa Dukljanina koja je i zbog ove teme bila pod sumnjom verodostojnosti u naučnim krugovima pre svega Balkana.
Iz ovih natpisa se da videti da je tokom XII veka oblast
Gore pod patronatom Dukljanskih vladara.Ovaj deo slovenskih dinastija je bio
pod uticajem Rima.Naime dobijanje kraljevske titiule Mihajla 1077.godine od
pape Grgura VII i kasnije priznavanje prava drugih papa potvrđuju ovu
tezu.Naslednik na vlasti posle Radoslava je sin Mihaila Kostantin Bodin.On je
naime uspeo da od pape Klementa III isposluje stvaranje latinske arhiepiskopije
u Baru 1089. godine.Ova arhiepiskpija je obuhvatala i oblast Gore. Odluku pape
Klementa III kasnije su potvrdile i druge pape, poput Kaliksta II (1119-1124).
U crkvi svetog Mihajla u Stonu, na Peljescu (danas u Hrvatskoj), koju je
podigao kralj Mihailo, na ktitorskom portretu on je prikazan s krunom.Upravo
oblast Gore će sve do početka XIII veka,kada potpada pod uticaj Nemanjičke
države Srba,biti sastavni deo Dukljanske države i njihovih vladara. Za razliku
od episkopa Rasa, koji je bio podlozan Ohridskoj arhiepiskopiji, a preko njega
patrijarhu u Carigradu, Duklja je bila katolicka zemlja u kojoj je crkva bila
potcinjena papi. Stvaranje Barske arhiepiskopije odgovaralo je Rimu jer je
njenim postojanjem suzbijan uticaj Dracke mitropolije koja je bila pod uticajem
Carigrada. Bilo je to prvo visoko crkveno srediste u slovenskoj Dukljanskoj
državi. U povelji antipape Klementa III iz 1089. godine navode se sledece
episkopije koje su pripadale arhiepiskopu Bara: Bar, Kotor, Ulcinj, Svac,
Skadar, Drivastan i Pilot u primorju.Na samo desetak kilometara od goranskog
sela Šištejec,u reonu sela Buštrica,na mestu danasnje dzamije bila je izgrađena
crkva posvećena Apostolu Titu,obnovljena 1396.godine kako glasi natpis na
njoj.Naime po legendi ovuda je prolazio Apostol Tito,nakon povratka iz Rima,gde
je bio prisutan odsecanju glave Apostola Pavla od strane Nerona.Pri povratku na
Krit,prolazeći putevima Gore vršio je misiju hristijanizacije,pa je na mestu
njegovog bogosluženja podignut napred navedena crkva.
Konstantin Bodin kao unuk Stefana Vojislava i sin Mihaila,će
pokušati obnoviti Bugarsko carstvo. U Prizrenu, 1072. godine, kao rodjak
nekadasnje porodice cara Samuila, Bodin je bio izabran za novog bugarskog cara
pod imenom Petar.Njegova baba po imenu Neda bila je priceza Samuilove loze
udata za Stefana Vojislava dedu Konstantina Bodina.Kao podrsku, otac Mihailo
poslao mu je odred od 300 vojnika koje je predvodio vojvoda Petrilo. U bici s
vizantijskim namesnikom, Bodinova vojska porazila je Vizantince i zauzela
Skoplje.Oblast Prizrena i Gore nije slučajno izabrana za mesto krunisanja
Konstantina Bodina u rang cara.Naime granica izmedju Bodinove države i
Vizantije je bila na obroncima Šar-Planine,odnosno današnje Gore.Sam Prizren je
bio najveći grad koji je bio najbliži Skoplju i Ohridu.U želji za obnovom
Bugarskog carstva ustanak se brzo prosirio na sever, od Srema uz Dunav sve do
Vidina. Bodin je zatim krenuo ka Nisu, ali u protivnapadu Vizantinci su
povratili Skoplje i u zimu, u bici kod Pauna na Kosovu, porazili su i zarobili
vodju pobunjenika. Kao zarobljenik, Bodin je prvo boravio u Carigradu, odakle
je odveden u prestonicu provincije Sirije, Antiohiju. Nakon mnogih peripetija,
iskoristivsi nemire, odatle ga je izbavio kralj Mihailo uz pomoc nekih
mletackih trgovaca koje je bogato nagradio.U reonu današnjeg sela Gornje
Selo,na Prevalacu na urvina crkve više zapadnih vrata je sledeći natpis koji
govori o Konstantinu Bodinu kao Petru caru Bugarskom koji je sazidao crkvu
sv.Petre Paraskeve. Natpis glasi:
“
Iºvol...douha sߺida se i popisa si sveti i bo`ßstvßni hramß svetΩö Petki
Paraskħvi srßbßskiö vß dßni svetoro`dßnago i velikago kralia vßsesrßbßskiö
pomorßskiö podounavßaskiö ºemli Bodina rekomago Petra blßgarßskago vß lħtħ #§ª.hª.gª
indiktiona gª. kroug slßncou ...lo...aminß”-(6633-1125 godina)
Ovaj podatak je umnogome interesantan jer se godina Bodinove smrti
istorijski nepouzdano datira oko 1108
godine.Ustvari ne zna se tačna godina smrti.Ovaj natpis koji odgovara 1125
godini nam pokazuje da je verovatno gradnja crkve započeta ili za vreme života
Bodina ili kao njegova zadužbina,a godina završetka gradnje je na samom
natpisu.
Ovim se nepobitno potrvrđuje prisustvo Dukljanske uprave nad
ovom teritorijom,a zasigurno to nije bio jedini objekat koji je izgrađen za
vreme Konsatina Bodina u Prizrenskoj regiji.Kao što je u istoriografiji poznato većina ovih crkava
će kasnije biti u sastavu Srpske države,na temeljima mnogih od njih podići će
nove komplekse,slično i manastiru Sv.Arhanđela koji su podignuti na temeljima
stare Dukljanske crkve i još starijih Vizantijskih građevina.Kako su ove crkve
ukrašavavane za vreme cara Uroša govori natpis sa ostataka dvorova na Carevcu iznad Mušutišta koji govori o
ukrašavanu i prepravci crkve Dukljanskog a kasnije Bugarskog cara Konstatina Bodina Sv.Petke Paraskeve:
“...vu
slavou i ∂ßstß ödinosuùnió i neraºdħlßni∕∙a prħsvetió troiƒci †ca sina i
sv:douha sߺdahß popisahß i oukrasihß si sveti i bo`astvßni hramß sv: i
vßsehvalßnoi mou∂enici Petki rekomi Paraskevi sßbskoi dßπer prħvelikago
svetoro`ßdßnago kralió vßsesrßbßskiö pomorßskiö podounavßskiö ºemli Stefana
Ouroπa carica krla Elena nare∂enia ıorica vß lħt — §ª.Σª... indiktiΣna iª.
krougß slßnßcou eª. lounii sß potroudismß previsokago ...cara
Bolßdvina...” (6855-1347 godina). Na
taj način su gotovi svi sakralni oblici Dukljanskih vladara resturisani,kako se
kaže u natpisu “popisani i ukrašeni”za vreme Nemanjičke države.
Nekoliko godina kasnije, u bici kod Draca izmedju Vizantije
i Normana, 1081. godine, Ana Komnina belezi kako je Bodin, sada zvanicno
vizantijski vazal, svoju vojsku drzao po strani odmeravajuci kojoj strani ce
pripasti pobeda. Kad je doslo do rasula vizantijske vojske, Bodin se sa svojim
ratnicima povukao. Sa slabljenjem Vizantije, Bodinova vlast prosirila se i na
Rasku i Bosnu, gde je svoje rodjake postavio za vladare: zupane Vukana i Marka
u Rasu, a kneza/bana Stefana u Bosni.O Konstatinu Bodinu u Letopisima Popa
Dukljanina se navodi” Poslije toga Bodin,
uzevši kraljevstvo, prodre u Zetu i poče da savlađuje svoje rođake. Tada Petar
arhiepiskop barske stolice, čovjek zapamćen po dobru, vidjevši da je među
braćom velika svađa i nesloga, posredovao je zajedno sa sveštenstvom i narodom,
nagovorili su ih i pomirili ih. I Bodin i braća međusobno se zakleše da ce
živjeti miroljubivo i spokojno. Potom se Branislavu rodi šest sinova, čija su
imena ova: prvorođeni Predinja, Petrislav, Gradinja, Tvrdislav, Dragel i
Grubeša. Kralju Bodinu, pak, rodi četiri sina Jakvinta, kćer Arkirica iz grada
Barija, čija su imena ova: Mihala, Đorđe, Arkiric i Toma.
Vladao je naime , dvadeset i šest godina, a u dvadeset drugoj godini pogubio je
svoju braću. Kad se navršilo dvadeset i šest godina i pet mjeseci njegovog
kraljevanja, preminuo je i sahranjen je po kraljevskom običaju u manastiru
Svetih mučenika Srđa i Vakha.”
Iako je značaj ovog letopisa u naučnoj literature
osporavan,ovaj deo je istorijski potvrđen. Bodinova zena (potvrdjeno istorijska
licnost) bila je kci normanskog vodje Arhirica iz grada Barija. Vencanje Bodina
i Jakvinte, obavljeno 1081. godine, bilo je pokusaj povezivanja dukljanskih i
normanskih interesa u borbi protiv Vizantije. No, Jakvinta je uskoro pocela da
namece svoje interese. „Kralj Bodin bi
pobijedjen kao Irod od Irodijade”, s gnusanjem pise letopisac. Jakvinta je
navela Bodina da zatvori a zatim i pogubi pred Dubrovnikom svoju bracu od
strica Branislava, i njegovog sina Predihnu, i Gradislava. Kralj Bodin umro je
oko 1108. godine i sahranjen je kod Skadra, u crkvi svetog Sergija i Vakha,
koja nosi isti naziv kao i carigradski manastir u kome je u mladosti, nakon
bugarskog ustanka, boravio kao suzanj. Vladao je dvadeset i sest godina.
Nasledio ga je sin Mihailo - ali ne zadugo. Borbe u porodici su se rasplamsale,
vladari su se cesto smenjivali, u dinastijske sukobe umesao se i zupan Vukan iz
Raske. vlast u Duklji polako se topila sama od sebe, a kraljevska titula
pretvarala se u praznu rec. U porodicnim borbama nakon Bodinove smrti Jakvinta
je nastavila po svome. Sledeci na redu bio je kralj Vladimir, Bodinov bratanac, koji je „voleo mir i sa svima ga je odrzavao”kako
se kaže u letopisu. Dolazi do sukoba
izmedju raskog velikog zupana Vukana, nekadasnjeg Bodinovog vazala, i
dukljanske kraljice Jakvinte. Vukan je, naime, porazio prethodnog kralja
Dobroslava „u bici na rijeci koja se zove
Moraca” i dao svoju kcerku za zenu kralju Vladimiru. Jakvinta je, „navedena savjetima nekih najgorih ljudi,
koji usto bijahu i neprijatelji zupana Vukana” otrovala Vladimira.
Medjutim, ni bivsi kralj Dobroslav, koji je prethodno camio u okovima, nije
prosao mnogo bolje. Njega Jakvintini ljudi „oslijepe
i kastriraju, pa posalju u manastir”. najzad je Jakvinta postigla ono sto
je zelela: da za kralja bude izabran njen sin Djordje, zbog koga su izgleda i
bila pocinjena sva prethodna zlodela. medjutim, Djordja je nedugo zatim svrgla
vizantijska vojska. on je pobegao u Rasku, a njegovu majku stigla je zasluzena
kazna. Ona „bi uhvacena kod Kotora i
odvedena u Carigrad, gdje je i umrla”. Tako je zavrsila dukljanska „ledi
Magbet”.Ovim se završava dukljanska uprava nad teritorijom Gore.Slabljenje
Vizantije sa jedne strane,propast Dukljanske države u njenom izvormom obliku i
jačanje Nemanjičke države će uzrokovati potpadanje Gore pod vlast
srednjovekovne Srpske države.Upravo će naredne decenije Nemanjičke uprave nad
Gorom zauvek izbledeti i uništiti Bugarski i Dukljanski uticaj, donekle
rimokatoličku religijsku provinenciju kroz prepravku,obnovu i dogradnju svih
sakralnih objekata. Titula kralja Duklje
zadrzala se jedno vreme u sastavu srpske drzave. Tako su kraljevi Duklje bili i
Nemanjin sin Vukan i sin ovog poslednjeg Djordje. Kasnije, umesto starog naziva
Duklja, preovladava naziv Zeta koja ce, tokom vladavine Nemanjica, biti oblast
koja je dodeljivana na upravu nasledniku srpskog prestola.O organizaciji i
načinu života samog naroda nema mnogo podataka.Više je razloga za to.Jedan od
razloga je uništavanje crkvenih knjiga Samuilove države kao jeretika od strane
Nemanjičke države.Naime kako smo ranije izneli,sin cara Samuila,Radomir je
nazivan jeretikom.Drugi razlog je Osmanska uprava od 1508-1912 godine kada je
porušena i uništena velika većina ovih objekata i knjiga.I na kraju nedovoljna
arheloška i istorigrafska analiza ovih prostora.Nasumićno pronađeni
elementi,nam donekle otkrivaju ove podatke.Pronalazak vizantijskog kovanog
novca u selu Borje,orelol sveca sa jarcem u obliku limenog trougla i drugi.Deo
tradicije se zadržao na teritoriji Gore
u simbolici pripadnosti obeležavanja kao što je znak Samuilovog sunca na
nadgrobnim spomenicima u selu Mlike.Jedna
vrlo značajna kategorija koja je do danas sačuvna na ovim prostorima je
jezik.Izvorni jezik još iz vremena Bugarskih i Dukljanskih uprava nad ovim
teritorijama je sačuvan u velikoj meri do današnjeg dana.Uz primesu i promene
koje su vekovima bile pod uticajem Srpskog i Turskog jezika,ipak je opstao i izgradio
se u sopstveni autohtoni i izvorni jezik.
Literatura:
1.M.Milivojević :“Dela Prave Stare Srbije”
2.Ангелов, Д. По въпроса за стопанския облик на българските
земи през XI-XII век
3.Wolff, Robert Lee ,"The
"Second Bulgarian Empire". Its Origin and History to 1204”
4.Constantine
Porhyrogenitus “De Administrando Imperio.”
5.A
Stipcevic. “The Illyrians. History and
Culture”
6.Lj.Stojanović :“Stari Srpski natpisi i zapisi”
7.B.Panov:”Srednjovekovna Makedonija”
8.K.Jiriček:”Politička istrorija Srba do 1537”
9.N.Banašević:”Letopis Popa Dukljanina”
10.R.Agatonović:”Odnošaji između Srbije i Bugarske u XII-XV
veka”
11.S.Novaković:”Legenda o Vladimiru i Kosari”
12.S.Pirivatrić:”Samuilova država”
13.Zbornik Radova: Vizantološki institut XIX
14.Zbornik Radova: “Bogumilstvo na balkanot vo svetlinata na
najnovite istražuvanja”
15Zlatarski, Vasil. “Istoriя na bъlgarskata dъržava prez
Srednite vekove.”
16. Runciman, Steven “A history of the First Bulgarian
Empire”
17. Гильфердинг, А “.Письма об истории сербов и болгар”