Y hromosom haplogrupa J U ljudskoj genetici, Y-hromozom DNK haplogrupe su haplogrupekoje se međusobno razlikuju po nepromenljivim delovima Y hromozomaDNA lanca koji ostaju isti iz generacije u generaciju.Da bi običnim ljudima bilo razumljivije navešćemo proste činjenice da je genski materijal upakovan u obliku DNK koji kod muškog pola ima jedan hromozom koji zovemo Y hromozom,koji je karakteristika muškog pola.Ove genke determinante se prenose iskljucivo od oca na sina,znaci samo muska populacija poseduje ovakve genske determinate iona je vrlo je nepromenljiva.Smatra se da mutacija na haplotipovima ovog hromozoma nastaju na približno svakih 1000 godina.Određivanjem ovih delova Y hromozoma se u velikoj meri može pratiti razvoj i seobe ljudskih civilazacija.Na ovakvim projektima u poslednjih 15 godina uključeni su gotovo svi vodeći genetski centri u Evropi i svetu.Jedan takav projekat je 2004 uradjen sa Kosovu sa tipizacijom Y hromozoma kod Albanaca,gde su analizirani podaci o genetskom materijalu 17 ljudi u sklopu forenzičkih ispitivanja.Najznačajnije radove iz ove oblasti je uradila ekipa O.Semina koja je svoje radove objavila u svim naučnim strucnim časopisima.U sledećem delu ćemo pokušati dati sumarno istraživanja vezana za haplohrupu J na Y hromozomu,većinom vezana za veće narode pojasa danas Islamskih zemalja, obzirom da je ova haplogrupa najučestalija i kod žitelja Gore,doduše analize su urađene na dva uzorka. Y hromosom haplogrupa J je vezan uz širenje u doba neolitika iz kasnije muslimanskih zemalja(ili polje meseca-kako ga nazivaju u strucnoj literaturi). Jedan od njezinih subklasa, Eu9 je utvrđeno da je najbolji prediktor za distribuciju koji označava neolitsku ekspanziju u Evropi [1]. Važno je imati na umu da, iako J halogrupa je Istočnog porekla, ona ima dve karakteristične subklase, koji su nazvane Eu9 i EU10 - Ornella Semino [2). Eu9 mnogo je češći u Evropi, nego EU10. Nasuprot tome, u Arabiji, EU10 je puno više zastupljen nego Eu9.. To otkriće je navelo Nebela [3] na zaključak da je mnogo haplogrupa J u Severnoj Africi nije neolitskog porekla, nego je nastao EU10 dolaskom Arapa, ističući kako su mnogi Severni Afrikanci delili haplotip s EU10-prevoznicima iz Bliskog istoka. Nebel je takođe zaključio da je Eu9 nastao na severnom delu, a EU10 nastao je u južnom delu. Ovde se nalaze distribucije y hromosoma odnosno halogrupe J u nekoliko populacija iskazane u [2,5,6] (*)
Ovde je ukupna učestalost haplogrupa J u nekoliko populacija:
Kao što možemo videti, haplogrupa J je najčešća na Bliskom istoku i smanjenje učestalosti od nje idući geografskim poljem prema evropi se smanjuje, kao što bi se očekivalo budući da je tamo nastao.
Ovde su frekvencije Eu9 i EU10 u istim populacijama
Beduini velikom većinom pripadaju EU10, dok npr. Gruzijci, na severu muslimanskih zemalja pripadaju prvenstveno Eu9.: Procenti i relativna važnost ove dve subklase u različitim populacijama, može prikazati sledeće indeks (učestalost Eu9) / učestalost J. Što je veći ovaj indeks, više je stanovnika potomaka iz severnog dijela muslimanskih zemalja:
Ovi rezultati su u punoj korelaciji sa istorijom. Anadolski (Turci), Caucasians (Gruzijci), balkanski narod (Grci, Albanci), Italijani, Francuzi, potičuod severnogdela muslimanskih zemalja. Iračani, Jermeni su potomciod južnog dela, koji odražavaju njihove delom arapske korene, iako ne onoliko koliko je kod beduina koji su gotovo u potpunosti južnog porekla.
Moramo napraviti dva dodatna zapažanja: Sardinijci i Andalužani su donekle različiti od ostalih Evropljana u smislu njihove raspodjele Eu9 i EU10 subklase.Ovakva raspodela subklasa se poklapa sa ranom srednjovekovnom vladavinom ovih teritorija od strane arapa i neminovnim mesanjem stanovnistva,a sa druge strane veliki je deo populacije ovih ljudi koji su nakon propasti arapskog carstva konvertovani u katolicanstvo,a genetski su izvorno istocnog porekla.
Ovde je upadljivo da muslimanski Kurdi imaju više Eu9 nego EU10, dok kurdski jevreji su sa obrnutim odnosom.Nekadašnji su Iranci, Indo-Evropskog imena, a potonji su Semiti.Takoće biti vrlo zanimljivo videti šta pokazuju frekvencije Eu9 i EU10 u Indo-Evropskih Iranaca, gde haplogrupa J dosegne vrlo visoke frekvencije (~ 60% u pojasu gorju Zagros [7). Iranci su proucavani u [8], ali samo marker definisanja Eu9 (M172) je tip M172 čija je učestalost od oko 25% u tri skupine iz Irana. To zajedno sa visokom frekvencijom od M89 (31% -46%) pokazuju da Iranci imaju srednji odnos Eu9/Eu10, iako haplogrupa G definirana M201 (koji takođe nije bio tip) može takođe biti uključena u procenat M89.
Indija: J hromosomi se čini da pripadaju velikoj meri Eu9 prema [9] s najvecom frekvencijom od ~ 14% u oblasti Panđab. J hromosomi se nalaze u celoj Mongoliji [10].. Nažalost, [10] nije pravljena razlika između Eu9 i EU10.. To bi znatno rasvetlilo jesu li ti narodi moralo biti povezani sa širenjem islama, s iranskim plemenima, odnosno s početkom neolitskih poljoprivrednika.Podataka za samu Goru i goransku populaciju ne postoje,već dva urađena markera koji pokazuju index Eu9/Eu10-0.30,međutim veličina uzorka određuje relevantnost.
[1] King R. et al., 2002, Congruent distribution of Neolithic painted pottery and ceramic figurines with Y-chromosome lineages , Antiquity [1] King R. et al., 2002, [2] Semino et al. [2] . (2000) The genetic legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in Extant Europeans: AY Chromosome Perspective (2000) AY Chromosome Perspective [3] Nebel et al. [3] Nebel et al. (2002) Expansion of Arabian Tribes. [4] Nebel et al. [4] Nebel et al. (2001) Y Chromosomes of Jews and Middle Easterners. (2001) . Am J Hum Genet 69:1095-1112 Am J Hum Genet 69:1095-1112 [5] Clinal patterns of human Y chromosomal diversity in continental Italy and Greece are dominated by drift and founder effects, Molecular Phylogenetics and Evolution, Volume 28, Issue 3, September 2003, Pages 387-395 [5) Volume 28, Issue 3, rujan 2003, Pages 387-395 F. Di Giacomo et al. F. Di Giacomo et al. [6] Y-chromosome and mtDNA polymorphisms in Iraq, a crossroad of the early human dispersal and of post-Neolithic migrations, Molecular Phylogenetics and Evolution, Volume 28, Issue 3, September 2003, Pages 458-472 [6] N. Al-Zahery et al. N. Al-Zahery et al. [7] Quintana-Murci et al. [7] Quintana-Murci et al. (2001) Y Chromosomes in Southwestern Asia. (2001Am J Hum Genet 68:537-542 [8] Proc. [8] Proc. Natl. Natl. Acad. Acad. Sci. Sci. USA. SAD-u. 2001 August 28; 98 (18): 10244–10249. 2001 28 kolovoz, 98 (18): 10.244-10.249. The Eurasian Heartland: A continental perspective on Y-chromosome diversity Euroazijska Heartland: R. Spencer Wells et al. R. Spencer Wells et al. [9] Kivisild et al. [9] Kivisild et al. (2003) Origins of Indian Castes and Tribes. (2003) [10] Zerjal et al. [10] Zerjal et al. (2002) Y-Chromosomal Insights into Central Asia. (2002) (*) Greek/Italian data are taken from the larger samples of [5] and not from those of [2], although the results are comparable(+) Eu10 is not a Semitic marker, since it's quite possible that early agriculturalists that settled in Europe may have been a mix of Eu9 and Eu10 with the former being dominant.